srijeda, 3. lipnja 2026.

Kapljice proljetne lipotre

 Kiša proljetna polagano pada

Prašinu po pločnicima ispire

Prolaznici žurno prolaze

Vodne lokve zaobilaze


Netko s kišobranom 

Netko s vjetrovkom 

Od kišnih kapi se brani

Na trenutaka se zaustavi


Nebo sivo i tmurno  

Na zemlju se spustilo

Od prolaznika žurnih

Sunčeve zrake je skrilo


Ipak nakon svake kiše

Sunčeve zrake povire 

Nakon proljetnih  kapljica

Duga se radosno osmjehne

petak, 22. svibnja 2026.

MAJKA VUKOVARA

 


Samo jedna je majka 
Ona voli trpi i rađa
Novi život svijetu daruje
Silno čedu se raduje

Ima jedna majka što 
Sina slobodi je darovala
Suzama cvijeće zaljevala 
Da sina nađe Bogu se molila

S krunicom Kristu se moli 
Nježno ga ljubi i rane miluje
Lakše je majci krunicu moliti.
S Kristom zajedno boli podnositi  

Po slavonskoj ravnici majka
S krunicom sina traži svoga
Po zemlji krvlju natopljenoj
Sina traži teško mučenoga    

Ima jedna majka što 
Suzama grob zaljeva
Tugu svoju u srcu nosi
Zorom ustaje sotoni prkosi

nedjelja, 17. svibnja 2026.

IMAMO LI PRAVO BACITI KAMEN PRVI


Dolinom smrti tumarali su

Ni sunca ni svjetla vidjeli nisu

Ostali su sami u tmini i tami 

Zadnje bitke ratnici su vodili


Razgovor i razumijevanje 

Bili su im potrebni 

Kako bi ponos i dostojanstvo 

Iz ralja gorčine otrgnuli 


Hladan birokratski aparat, 

Za njih vremena nije imao 

Ponosni hrvatski ratnici

Brojke i slova za njih su bili 


Dolinom smrti krikovi

Bola i patnje su odzvanjali

Gorčina ponos je gasila

U ponor ratnike je vodila.


Jesmo li gluhi i slijepi bili 

Kad ih čuli ni vidjeli nismo

Pored braće prolazili smo 

Od njih glavu oktetali


Od nas su pomoć tražili

Pored nas su prolazili

Zadnje bitke su vodili

U gorčini i tami su odlazili 



Imamo li pravo baciti kamen prvi?


ponedjeljak, 4. svibnja 2026.

RUKE OCA I MAJKE

 Ruke oca mog 

Bile su grube i hrapave 

Čvrste kao škripac 

Kao čekić su udarale 

Koliko li su samo 

Tereta prenijele

Za opstanak 

Grčevito se borile

Te ruke čvrste

I mišice snažne 

Za koru kruha 

Kamen su lomile

Prepune bora

O patnji su zborile

Svaka bora

Svaka rana

Svoju priču ima

U kamen je uklesana 


Ruke moje majke 

Spremno su ljubav 

I nježnost darivale 

Ožiljci rane i bore 

O životu teškom zbore

Ruke te na sebi 

Nakit nisu nosile 

Tek veru su ponijele 

Kojom su srce svoje

Pred Bogom i nebesima

Mužu darovale 

Krunicu kroz život

Te ruke su nosile 

Bogu se usrdno molile

Djecu svoju te ruke

Od samog početka 

Grlile su i štitile




nedjelja, 12. travnja 2026.

ZALUD NISU PALI


 

Križni put zapisan

U knjigama nosim 

Na postajama križnim

Braću moju ćete naći 

 

Hrabre hrvatske ratnike 

Što puku se pokloniše

Za dom i Domovinu

Tjela za žrtvu položiše

 

Na križni put su krenuli

Preteški križ su ponjeli

Živote su nama darovali

U vjeri da zalud nisu pali

 

Ipak teško je nositi tugu

Majčine suze vidjeti 

Oca u oči pogledati

Vidjeti kako u boli pati

 

Ljubljena braćo i sestre

Slobodni nebi bili 

Da hrabri hrvatski  ratnici

Životima dom nisu obranili    

 

subota, 28. ožujka 2026.

KATICA RUŽA HRVATSKA


Polazim s ruksakom knjiga
Pješice Majci Bistričkoj
Na vojno hodočašće
Hrvatskih ratnika i ratnica
Hrvatske vojske i policije

Nosim svoj križni put u knjigama zapisan
Na postajama moju braću ćete naći
Hrabre hrvatske ratnike
Što pokloniše se svome puku
Krvlju znojem i suzama

Na križnom putu
Smrtna tijela su nam darovali
S porukom da uzalud nisu pali
Kad su braneć dom svoj
Domovinu branili

Draga braćo i ljubljene sestre
Nebi sada ovdje bili
Da hrabri hrvatski ratnici
Dom svoj i
Domovinu nisu obranili

Pokraj mene mnogi prolaze
Ni pogled da mi poklone
Tek jedna gospođa zapita
Pošto knjiga
80 kuna odgovorim
Skupu suho će gospođa i odlazi

Stojim na nogama umoran
Sad ću lakše donjet knjige kući
Busom ćemo iz Bistrice poći
Iz mojih turobnih misli
Trgrnu me mekani glas žene

Vi ste branitelj
Vidim djevojku koja u ruci
Drži moju Bitku za život
Jesam odgovorim kratko
I ja sam braniteljica

Koliko vam je knjiga upita me
Poklanjam ti je od srca
Ne, platit ću ali ne pristajem
Želim joj zahvaliti što je
Primijetila mene i moj križ

Uzela je knjigu i krenula dalje
Nakon nekoliko trenutaka povrati se
Moju suzu na obrazu poljubi
Poljupcem mi je uljepšala dan
I nestade kao najljepši san.

utorak, 24. ožujka 2026.

ISTINA U PJESMI PJESMA U ISTINI

 

 

Pjesma nije priča niti šala

O djevojci što cvijeće je brala

Nije pjesma napisana

Da bi u knjizi bila objavljena

 

Pjesma je vapaj i krik

Istinu svjetu nosi

Pjesma se ne rađa

Već kao prasak događa


Pjesma je poruka 

Što istinu pronosi

Snažno i ponosno

Zlu i tami prkosi

 

Istina je sama opstala

Uz bezbroj laži i podvala

Iza istine su se skrivali

Nad istinom zločine radili