GAVRAN
Neka vječno nam živi
Gavran junak što bijaše
Domovine ljepotice naše
Što je silno ljubljaše
Na Velebitu još i danas živi
Sjećaju ga se proplanci i cvijeće
Stazama djeca će prolaziti
O hrabrosti Gavrana će slušali
Na kamenu sivom piše
Da je gavran ratnike vodio
Od hordi četnički
Velebit je Gavran očistio
Gavrana velebitskog ratnika
Poštivala je Dalmacija i Lika
Svaki kamen svaka staza
Ponosno je grlila hrabrog ratnika
Na Velebitu se odmara
Duša hrvatskog ratnika
Hrabro je Velebit branio
Od nasrtaja hordi četnika
Srce kuca hrvatsko
Snažno i ponosno
Što Gavrana ratnika
Za vođu imali smo
Sjećanje na Damira
Tomljanovića –
Gavrana
Hrabrog hrvatskog ratnika
Ljubav njegova bijaše jača od hordi zla i čelka
AL ISTINU
UBITI MOGLI NISU
Ubili su Mira
i Ivana
Mateja i Zvonka
Što istinu govorili su
Ali istinu ubiti mogli nisu
Rušili su gradove
Opustjeli su sela
Negdje je ostala zidina
Ali istina osta cijela
Željeli su da ne ostane
Ni kamen na kamenu
Povijest su od svjeta skrivali
Al istinu s kamena nisu izbrisali
Ostale su porušene utvrde
Priče što su ih mnogi prenosili
Ostadoše zidine što iz zemlje vire
Al Hrvati se ratnika ne stide
Pričat će Hrvat Hrvatu
Kako je bilo u zadnjem ratu
Pričat će o krvavoj Domovini
Pričati će djeci o Bogu i istini
Kada ćete shvatiti kako
Hrvat istine se ne boji
Kada ćete povijest prihvatiti
I Hrvata što Boga se boji
Sjećajmo se i ponosimo
Hrabrim sinovima hrvatskim
Što istine se nisu bojali
Za istinu što život su darovali
TAMBURICA
Kada odem
Ravnicu mi ne dirajte
Tamburicu moju
Ponosno čuvajte
U noći kada odem
Ravnica će slavonska
Bećare nove čekati
Tamburica će opet svirati
U noći će se tamburica čuti
Cure i momci će se veseliti
Zajedno u kolo se hvatati
Tamburici i ravnica se radovati
Tamburicu i ravnicu
Staro i mlado štuje
Ravnici i tamburici
Svatko se raduje
U ravnici sam se rodio
Zlatno klasje me othranilo
S tamburicom sam se odgojio
Slavonskom ravnicom ponosio
Ne dirajte mi tamburicu
Čuvajte mi ravnicu
Kad se vrate moja dica
Veseliti će se Slavonska ravnica
DO VJEČNOG
SUSRETA
Draga majko
Draga moja Lili
Znam da ti je teško
Da su tvoji dani teški i sivi
Znam da tvog sina
Ljubljenog Jean Michela
Nitko ti zamijeniti ne može
Bol tvoju ublažiti ne može
Uzmi mene tužna majko
Za posinka svoga
S tobom u zagrljaju
Zajedno tugu da dijelimo
Zajedno tužne dane da brojimo
Zajedno u zagrljaju i suzama
Susret tvoj s Jean Michelom
U vječnosti dok iščekujemo
KOLONA VJERE I NADANJA
Dani prolaze jeseni i studeni mjesec dolaze
Iz svakog pogleda i riječi naviru sjećanja
Misli sa zebnjom kroz
tijelo prolaze
Gdje se zemni ostaci ratnika nalaze
Dani pijeteta i sjećanja su pred nama
Mnogi će još jednom krvavim stazama
U koloni ponosa i
boli zajedno će proći
Obiteljima nestalih suze će poteći
Iz godine u godinu bol u grudima
Sve je teža a suze same teku i peku
Nalazak novih stratišta iščekuju
Nova nadanja i patnju dok pričekuju
Koliko će još godina
proći
Koliko boli tuge i suza će poteći
Koliko nade i molitve krunice majki
U vjere da će sina svog ipak naći
STARI MORSKI
VUK
Otiša je
stari morski vuk
nima ga više
Vaja poć leć
A galeb će letit
Uz skaline niz
skaline
E moj galebe
Nima više morskog
vuka
Osta nam tek pusta
mižerja
Ni ponistru
Niko više ne
otvara
Niko ne gleda
Šoltu
Zagrijalo je
Vaja poć na rivu
Spor san ka pas
Opet će mala
Proć priko rive
I opet ću grintat
Nisan je zva na
piće
Sad san bez ičega
Na ovom svitu
Dišperan san
Svitu moj
Triba ugasit sviću
I sutra ću poć na
rivu
Opet će mala
poć priko rive
Pogledat će me i
kazat
Ma nemaš ti veze
Ajme opet će me
škartala
Ma da sam je samo
Pozva na piće
Nebi iša leć
Još bi u svući
Bilo ulja
Ljubav bi gorila
Sadržaj
Primjedbe
Objavi komentar