SINOVI SLAVONSKE RAVNICE

 

Kada pogledamo povjesnicu hrvatskog ratnika, većina svoj genetski kod može pronaći po škrapama i kamenjaru, gdje se njihovi preci naseliše, svoje životne korjene pustiše. 

Kamenjar i škrta zemlja crvenica nisu mnogo nudili pa krenuše na put teška srca. Krenuli su sa kamena ljuta, sa zemlje Hercegove i krša Dalmatinske Zagore. Bili su to ponosni sinovi, što korijenje pustiše u plodnu crnicu, koja im je prirasla srcu.

Ponosno su koračali, silno zemlju Hrvatsku ljubili. Branili su prekrasnu ljepoticu, što joj kose bura vije, morske dubine lice umije. Branili su slavonsku ravnicu, krvlju natapajući njenu oranicu. 

Nisu promišljali hoće li živi ostati, već kako se bolje ukopati, nemani krila slomiti i dom svoj obraniti. To su sinovi ravnice i majke Hrvatice, ljući su od zmije otrovnice