UVIJEK JEDNO SMO BILI

 

Uvijek mi je govorio tata:

Sine, nikada se ne igraj rata.

Za bilu boju ćeš ginut’ poći,

S osmjehom il' tugom kući doći

 

Kada na utakmicu pođeš,

Drukat ćeš za bilu boju ;

Znaj da s druge strane

Nekom srce kuca za plavu boju,

 

Kad se na ulici sretnete 

I u oči pogledate,

Jasno će vam odmah biti

Da se od nekuda znate

 

Tad sjetit ćete se

Riječi svoga tate

Koje vas u stopu

Kuda krenete prate.

 

Za boje se navija i druka,

Za istinu i dom se gine.

Kroz život hrabro koračaju sine

Nikada se ne boj istine!

 

Bijelu i plavu zastavu ćete

Kroz život zajedno ponijeti,

Krvlju crvenom natopljenim

Barjakom hrvatskim ćete seponositi!