ČOVJEČE TKO SI TI

Moji su dani kratki

Noći su teške i duge

Prepune gorčine, boli i tuge

Život mi se gadi

Dok mi se u glavi misli roje

Videć one što sudbu mi kroje

Od kud ti pravo

Sudbu moju da krojiš

Pravo moje da mi poklaniš

Kao jedno srce smo bili

Zadah smrtni zajednom smo osjetili

Ratne rane smo previjali

Pod zvizdama istim smo rođeni

Svoju zvizdu svatko prati

Nekom sija, nekom mrkli mrak

Kao jedno srce smo bili

Zadah smrtni zajedno osjetili

Ratne rane previjali

Ej domovino, ej ljubavi i gotovino

Zar smrt isti miris nema

Zar radost isti osmjeh ne daruje  

Svoju zvizdu ne vidimo

Borili smo se za pravo i pravicu

Ne za kamate i glavnicu