SUSRET U BOGDANOVCIMA

Korakom teškim u susret

Ranjenom gradu dolazim.

Čovjek u crnom mi prilazi.

Hod čudan, pogled prkosan.

Prilazimo u zagrljaj čvrst,

Na trenutak u prošlost se vraćamo.

Suze niz lice mi poteku,

Osjećam kako noge polagano otkazuju.

Ipak, sila koja Vukovaru me vukla,

U zadnjem trenutku blokadu je spriječila.

Nesigurnim hodom spomeniku krećem,

Hrvatskoj mladosti zapaliti svijeće.

Na koljenima klečim, Bogu se molim.

Nutrinom mojom košmar vlada.

U kamenu imena su uklesana,

Hrvatskog roda povijest ispisana.

Sjećanja su u grudima stisnuta i bolna

Na mladost koja je dom svoj branila,

Na cvjetove što majkama iz ruku istrgoše

Horde zla osmijeh najdraži im ukradoše.

Boli još mnoge majke

Što im svijeću ne mogu zapaliti,

Osmijehu na trenutak se vratiti,

Radosnih se trenutaka sjetiti.