SRCE KADA PLAČE

Kada će Domovina moja sretna biti?

Kada će se krv prestat liti?

 

Koliko će još sinova u tuđinu krenuti,​

Ljepotu i bogatstvo, tuđinu prepustiti?

 

Kažu, pusti nije vrijedno borbe,

Čuvaj zdravlje, čuvaj sebe.

 

Zar vas u grudima ne stegne?

Kada prašina se slegne.

 

Zar vam srce ne plače, kada vidite

Kako poslodavci radnike tlače?

 

Kada vidite starca što po kontejneru grebe.

Zar vas nimalo oko srce ne zebe?

 

Očeve i majke kako gorčina steže.

Nikada im nije bilo teže

 

Ostadoše u ćošku, u tami.

S krunicom u ruci, moleći sami.

 

Zar su mladići braneći dom svoj pali

Da bi danas o pozdravima raspravljali.

 

Pali su i svoj život darovali

Da se slobodno vijori, crven bijeli plavi.

 

Šuti, istinu ne govori!

Dobro znaš, da istina mnoge boli.

 

Koliko smo svjesni?

Da ne možemo ostati po strani.

 

Kazati, sad mi je dosta

I otići sreću tražiti vani.

 

 

 

J.K.Klajo