OČE, TEBI SE U RUKE PREDAJEM

 

Dok s cvijetom svojim se rastaje

Majka tužno sina preklinje

“Sine to nije tvoj rat

Ostavi da to sami riješe”

 

Jean Michel je krenuo

Nije mogao više gledati

S krvlju natopljenim križem

Kako u muci i boli narod pati

 

Na svoja ramena križ je primio

Ranjenim gradom ga ponio

Nije kukao, proklinjao ni mrzio

Samo je pitao, odgovor tražio

 

Mučen je teško bio

U Kristovo ime muku je trpio

Da bi patnju Vukovara i ljubav

Na slavu Ocu iz kaljuže uzdignuo

 

Sve boli, muke i poniženja

Tužna mati u grču je osjećala

Koliko je teška istina bila

Za koju sin njen u muci umire

 

Zaista, od majke sin je rođen

Da bi mukom Oca proslavio

Kako bi ljubavlju svojom

Mržnju pobijedio

 

 Osmijeh s lica polako nestaje

U agoniji od života se rastaje

Zemaljski prah

Hrvatskom narodu daruje